|
|
|
šaran
|
|
|
|
|
Naučite više o šaranima i njihovim navikama.
:: Lukavi šaran ::
Najučestalija vrsta šarana u nas je maloljuskavi šaran (konzumni). Unutar te vrste postoji nekoliko podvrsta. Pravi maloljuskavi šaran ima nekoliko velikih ljusaka nepravilno raspoređenih po telu. Mnogo ređi je maloljuskavi šaran čije su ljuske ravnomjerno raspoređene duž bočne pruge i on je poznat kao veleljuskavi šaran. Osim maloljuskavog, tu su i obični ljuskavi i goli šaran koji uopće nema ljuske osim možda nekoliko sitnih na vratu i leđima.
Najuobičajeniji šarani su široki i imaju smeđa leđa. Bokovi im variraju od intenzivno smeđe i žute boje kod većine “kožnih” šarana do sjajno zlatne kod “divljaka”.
U usporedbi sa uzgojenim vrstama šarana, divlji više liče na mrenu. Dugački i tanki, doista ostavljaju dojam brze i borbene ribe. Nedostaje im izražena grba koju iza glave ima uzgojeni šaran, i u proseku imaju manju težinu.
Divlji šarani su nasljednici šarana koji su se u srednjem vijeku uzgajali za hranu. Nekad mnogobrojni, istinski divljaci danas su retki. Može ih se naći jedino u nekim izoliranim vodama, budući da je miješanje sa uzgojenima dovelo do oslabljenja čistoće vrste.
:: Hranjenje ::
Šaranovi mladunci hrane se planktonom, dok odraslim primjercima koji imaju osjetljive pipke i usta pogodna za kopanje više odgovara hranjenje na dnu.
Većinu vremena provode rujući u blatu na dnu reka i jezera, i ništa što živi u tom blatu kao što su npr. crvi, slatkovodni rakovi, gliste, školjke nije sigurno od iskapanja. Ali kako će vam reći svaki ribolovac, šarani se također hrane i na srednjoj dubini, te izranjanju kako bi se domogli plutajuće hrane.
Iako nisu strogi grabežljivci, veliki šarani znaju s vremena na vrijeme pojesti druge ribe. Također imaju izrazito osjetljiva osjetila okusa i mirisa pa mogu razlikovati jednu vrstu ljuskara od druge. To im omogućava da izbjegnu mamce na koje su već bili zagrizli. Može ih se lako preplašiti pa budite oprezni i tihi kada prilazite plitkim vodama.
Temperatura također utječe na prehranu. Ako je voda hladnija od 14°C , šarani imaju slabiji apetit. Međutim, lukavi ribolovci su dokazali da se šarani mogu natjerati na prehranu čak i zimi. Plićaci i površine vode koje su izložene vetru također pospješuju hranjenje.
:: Životni vek ::
Šarani se mreste samo kad je temperatura vode između 18-20°C , obično krajem svibnja i početkom lipnja.
Često mladi šarani nemaju vremena da se udebljaju prije zime, pa onda uginu. Iako ih to spriječava u nakani da zauzmu mnoge vode, šarani su toliko dugovečni da dožive 40 godina i više, tako da i retki koji dožive starost osiguravaju opstanak vrste.
Kada je voda dovoljno topla, svaka ženka polaže preko milijun jajašaca u travi plićaka. Jajašca, mala, ljepljiva i žućkasta, traju tri ili osam dana, opet ovisno o tempreturi. Ličinke žive od žumanjčane ovojnice par dana, nakon čega se počinju hraniti sitnim wodenim organizmima.
Rast je brz tamo gdje je voda topla i bogata hranom. Mogu doseći 0.9 kg u godini dana i nastavljaju rasti tim tempom bez granice.
|
|
:: Lov na šarane ::
Šarani inspiriraju veliku predanost kod puno ribolovaca. Da bi imali dobar i redovit ulov, morate u početku imati svo znanje o osnovama lova na šarane. Ne postoji prečica kojom bi se došlo do ulova.
Pročitajte sve što možete o vrstama šarana. Proučite različite trikove i metode, i – najbitnije za početnika lovca na šarane – različita stanja vode koja odgovaraju šaranu.
Ukoliko ste početnik, trebali bi probati na vodi sa velikim brojem šarana gdje grizevi nisu retki. Lagana voda, puna šarana do 4 kg je idealna – ono što naučite sa manjim primercima kasnije ćete lakše primjeniti u lovu na veće primjerke.
Iskusniji ribič može preferirati izazov lova u vodi s manje šarana, ali koji u prosjeku imaju veću težinu. Te ribe bit će na oprezu i teže će ih biti uloviti. Ukoliko želite izvaditi jednu od njih morat ćete uložiti sate truda.
Jezera su općenito bolja za zaista velike ribe. Kanali i rijeke su u drugom planu ali se može na njima pokušati – mali broj šarana u ovim vodama je već prije bio ulovljen pa često padaju na manje sofisticirane mamce i metode.
:: Lociranje šarana ::
Nalaženje ribe je prvi preduvjet za njeno hvatanje. Šećite se oko vode i tražite znakove prisutnosti šarana. To su mehurići i blatnjava voda, presijavanje ribe, hranjenje na površini.
Tijekom dana šarani se povlače u zaklon, i to pod travu i oronula drveća. Mamac bačen u takva područja često rezultira potezom.
U šljunkarama se isplati pokušati na dnu šljunčanih sprudova. Njihova lokacija može se precizno odrediti pažljivim merenjem dubine pomoću plovka ili bacanjem olova i mjerenjem vremena do potonuća.
:: Pribor ::
Za početak bilo kakve ozbiljne radnje dobro će polužiti štap duljine 3.3-3.6 m nosivosti 0.9 kg sa dobrom mašinicom na koju je namotano oko 200 m od (0,30-0,40mm) najlona nosivosti 7-12 kg . To će biti dobro za većinu vrsta šarana u većini voda, pogotovo na kratkim i srednjim daljinama. Međutim, ako želite pravi izazov u lovu na šarane morat ćete nabaviti specijalizirani pribor.
Prije odabir opreme trebali bi postaviti sami sebi par pitanja. Na primjer, da li mislite loviti uz obalu ili na velikoj udaljenosti od nje? Da li u vodi ima odlomljenih grana i debala? Koliko velike ribe mislite loviti? Ako se dvoumite, potražite savjet od prodavača pribora ili iskusnog lovca na šarane – posebno onog koji poznaje vodu u kojoj želite loviti.
Za zabacivanje na velike daljine bit će potreban štap sa elastičnim vrhom. Uz velike daljine vezane su veće težine olova , što znači da je potrebno koristiti jače štapove. Nosivost od 1.1 kg dobra je za težine preko 60g olova . Za manje daljine koristite štap nosivosti 0.9 kg ,do 60g olova.
Mašinica bi trebala biti čvrstog i otvorenog dizajna, te bi trebala imati špulnu kapaciteta najmanje 140m najlona nosivosti 6 kg( za čistu vodu ), dok za vodu s puno raslinja treba koristiti najlon koji je veče nosivosti i otporniji na habanje. Kod takvih vrsta voda odaberite najlon manje nosivosti, ali veče otpornosti na habanje ( tvrđi najlon ) . Najlon bi trebalo jednolično polagati po špulni kako bi ga riba mogla lakše izvlačiti. Korisno je imati i rolu sa slobodnom špulnom kako bi riba mogla slobodno puvući najlon bez otpora, a tek kod intervencije ribiča špulna se zateže na željenu silu otpora. Uz odabrani pribor osim postolja za također dobro je imati indikatore ugriza, koje možete nabaviti kod svakog ozbiljnijeg trgovca priborom.
|
|
Mamci
Na većini voda možete imati dobar ulov sa tradicionalnim mamcima. Šarani vole crve i kukuruz, kao i boile načinjene raznih kombinacija smjesa. Šarani također vole hleb. Hrana za mačke i pse dobri su plutajući mamci kod pop up sistema, dok kod stavljanja na udicu ih treba potopiti par minuta u vodi.
Uz gore navedene mamce šaran se dobro lovi i na boile. Njihova prednost je da manje ribe ne mogu zagristi. Boile možete napraviti sami ili ih kupiti. Raspon okusa i boja je toliko šarolik da je nemoguće reči koji je najbolji. Kako bi saznali koji od njih je najbolji za šarane, na vodi na kojoj lovite morate eksperimentirati s raznim vrstama okusa i mirisa .
Taktika
Lovljenje na dnu, površinski lov i lov s plutajućim mamcem daju rezultate u ribolovu šarana. Lovljenje na dnu je najpopularnije jer je jednostavno i učinkovito. Počnite sa jednostavnim sistemom – kasnije možete preći na kompliciranije kad počnete s lovom na veće i mudrije šarane.
Ako je ribu teško zakačiti, probajte lovit na dlaku. U ovom slučaju mamac se ne stavlja direktno na udicu, već se veže oko 5 cm ispod ravnog dela udice. To dobro funkcionira jer je udica potpuno slobodna, pa je veća šansa da se zabije u šaranova usta.
Sistem na dlaku dobro funkcionira s fiksnim olovom (minimalne težina 60g) pri čemu se riba sama zakači prilikom uzimanja mamca u usta.
Jedan od najednostavnijih i najboljih fiksnih sistema je sistem gdje je olovo pričvršćeno na silikonsku tubu koja se navlači na virblu.
To učinkovito pričvršćuje olovo na virblu i na glavni najlon. Kada šaran zagrize, fiksno olovo povuče udicu nazad. U slučaju da najlon pukne, silikonska tuba omogućava da olovo zajedno sa tubom ostane na dnu tako da riba može slobodno otplivati dalje, kao što bi bio slučaj s fiksiranim sistemom. Takve sisteme možete kupiti u većini radnji s ribolovačkom opremom.
Lov na površini je vrlo jednostavan. Odrežite komad kore od svježeg hleba i postavite na jedan od sistema koji su prikazani pod rublikom sistemi. Također možete koristiti i mešavine hrane za kućne ljubimce, žitarice ili plutajuće boile kao plivajuće mamce.
|
|
Koju god metodu koistili, potrebno je vremenski dobro odrediti kada ćemo podhranjivati a kada ćemo zabacivati. Pronađite mjesto na kojem bi trebalo biti ribe i zabacite blizu njega. Pothranite ribu koristeći praćku ili pva vrećicu kako bi namamili ribu oko vašeg mamca. Ponekad je moguće presresti ribu, koja se hrani u području ribolova, ispuštanjem mamca točno na njezinu putanju kretanja.
Kad se lovi šaran strpljenje je zlata vrijedno, ali ako nema rezultata, a vidite da ima ribe u drugim dijelovima vode ne gubite vrijeme – preselite se.
Napredni sistemi
Jedna od najvažnijih stvari u lovu na šarane je znati kako napraviti i upotrebiti različite sisteme. U većini voda u kojima ima šarana, standardna metoda "na dlaku" je sve što je potrebno da bi se ulovio šaran koji se hrani na dnu.
Ipak u vodama gdje šaran opreznije uzima mamac potrebno je eksperementirati sa sistemima s kliznim mamcom ili nekim drugim sistemom.
Mekše je bolje
Prvo, ako koristite tvrdi predvez, trebali bi ga promijeniti u pleteni ili obični s više niti. Jednostruki je puno više ukočeniji i utječe na ponašanje mamca kad ga šaran uzme i ispljune prije nego što zagrize kako treba. Također se može desiti da šaran osjeti ustima tvrdi predvez i udicu. Bez obzira na razlog, mekani sistemi su općenito bolji.
Jednini problem s ovim tipovima predveza je da su toliko meke da su sklone zapetljavanju. Definitivno morate razmotriti korištenje sistema protiv zapetljavanja ili nekog od gelova protiv zapetljavanja koji možete kupiti u trgovini sa ribičkom opremom. Gelovi ukrute predvez tokom zabacivanja, ali se rastope kad padnu u vodu tako da je opet mekan kad šaran zagrize.
Sistemom pretiv petljanja olovo i tubu obično zaustavlja virbla. Na ovaj način možete loviti sa polufiksiranim ili slobodnim sustavom. Sa polufiksiranim sistemom težina je pričvršćena na kratku tubu sa mekim silikonom koja je stisnuta preko virble. Ovo fiksira olovo, ali kad šaran prekine flaks, olovo otpada tako da ga ne mora vući okolo.
Kod helikopter sistema udica se slobodno okreće oko najlona na virbli – otuda mu i ime. Udica je iznad olova što ga čini idealnim za mekano, muljevito dno na jezeru gdje olovo može fino potonuti. Sa standardnim sistemom, olovo može povući mamac na dno, tako da ga šaran može teško naći.
Ako koristite helikopterski sustav trebali bi voditi računa da on bude konstruiran tako da olovo otpadne u slučaju pucanja flaksa kako dalje ne bi opterećivao ribu.
Bez obzira na tip sistema koji koristite, uvijek probajte zabaciti par puta i izvući da vidite hoće li vam se zapetljati. U slučaju da se zapetlja, napravite nužne prilagodbe kako do toga više ne bi dolazilo.
Šarani su u vodama u kojima se puno lovi postali svesni da su mirišljavi komadi hrane koji leže na dnu i čekaju da budu pokupljeni u stvari mamci. Pravi, divlji zagrizi su retkost. Umjesto toga, šarani lagano primaju mamac, i kad im se udica zabije ne potežu cijeli sustav nego se trude da je izbace što im uspijeva u 90% slučajeva.
Ali nije sve izgubljeno. Ako mislite da su šarani postali prepametni na jezerima na kojima lovite, pokušajte poboljšati sisteme na koje lovite tako da mogu uvući predvez u usta par centimetara prije nego što osjete olovo. Toliko za sada, i zapamtite,ako nemate uspjeha na jednom mjestu, provjerite dali riba uzima hranu, ako ne uzima promenite prihranu,ili ako uzima hranu a vi nemate griz, pokušajte promeniti sistem na koji lovite.
Bistro!
|
|
|
|
Vrati se na ribolov
|
|
|
|
|
|
|
|
|
